Izložba slika, ulja na platnu i grafika Matije Skurjenija, u Bratislavi, zajednička je suradnja privatnog slovačkog kolekcionara, Muzeja Matija Skurjeni iz Zaprešića i ugledne galerije, koja je smještena na glavnom gradskom trgu (pored Slovačkog Narodnog kazališta). S obzirom kako je Skurjeni 1997. dobio posebno priznanje na jednoj od najuglednijih međunarodnih izložbi Insita 97., koja se održavala u Slovenskoj narodnoj galeriji, ovo je idealna prilika prezentirati njegov poetski fantastično-nadrealni umjetnički svijet, novim generacijama stručne i šire javnosti, kao i brojnim turistima. Posebno imajući u vidu kako je na dunavskom otoku, pored Bratislave, otvoren jedan od velikih europskih privatnih muzeja suvremene umjetnosti, DANUBIANA MEULENSTEEN ART MUSEUM. Neke slike biti će prvi put izložene, nakon otkupa sa aukcija iz Pariza, Zuricha i Kolna…Izložba je dobila sredstva Ministarstva kulture RH, na javnom natječaju (međunarodna suradnja)…Slijedi kraći tekst iz kataloga.
,,Snovi i slike Matije Skurjenija,,
Matija Skurjeni se, napokon, (putem svojih umjetnina, naravno) vratio u Bratislavu i u Srednju Europu. To je i fer i pošteno jer je zadnje počasno priznanje, za čitavi umjetnički opus, dobio na izložbi Insita 97., u Slovenská národná galéria….Skurjeni je bio samouki slikar i čudesno maštoviti umjetnik, čije su slikane „ilustracije“ vlastitih snova i noćnih mora, 1962. oduševile članove avangardnog nadrealističkog umjetničkog pokreta. Taj skromni radnik na željeznici, koji je nekada bio pastir, rudar, ličilac, sa jedva završenom četverogodišnjom školom ,,ozbiljno,, se posvetio slikarstvu tek nakon odlaska u mirovinu 1956. Istina, on je uvijek (po)malo risao i slikao (u Muzeju Matija Skurjeni izložen je vrlo uspio portret sina, iz 1937. koji otkriva njegov veliki talent), ali tek će, nakon samostalno savladanih osnova zanata, materijalizirati svoje vizije, potisnute traume, sjećanja i snove te meteorski steći domaću i međunarodnu afirmaciju i slavu….A sve je nestvarno počelo kad je, ugledni pjesnik, dramatičar i tajnik nadrealističkog pokreta, Radovan Ivšić vidio Skurjenijeva djela te objavio članak o njemu s reprodukcijama u pariškom nadrealističkom časopisu La Brèche, 1962. Organizirana mu je 1. Pariška izložba, i u knjizi dojmova ,,otac nadrealizma,, Andre Breton tada zapisao je znamenitu opasku ,,la peinture enchantee,, (začarano slikarstvo). Slijedio je afirmativni kritički osvrt, autora člana pokreta, Jose Pierrea (,,Skurjeni ili stanje milosti,,), u poznatom časopisu Combat-Art, br. 95. Godinu dana kasnije, Rudolf Zwirner organizira mu samostalnu izložbu u Kőlnu i tako za njegovo slikarstvo zainteresira njemačke galerije i kolekcionare. Cijeli taj međunarodni uspjeh, prijateljevanje sa najvećim umjetnicima nadrealističkog pokreta, finalizirano je uvrštenjem njegovih slika na izložbi Surealism?, 1970. u Stocholmu u Moderna Museet….Matija Skurjeni stvarao je u vrlo turbulentnom vremenu nakon strašnog iskustva destrukcije i nasilja 2. svjetskog rata, kao i poslijeratne hladnoratovske podjele Europe na dva dijela. Vrijeme velikog siromaštva i straha, kao i surova iskustva ranjavanja u rovovima 1. svjetskog rata, opredijelili su ga za iskreni pacifizam. U turobnom prostoru, ispunjenom sivilom svih nijansi, on se okreće svjetlosti, prirodi, a gruba java otjerala ga je potpuno podsvjesnom, snovitom, oniričkom….Navesti ću, ovdje, kao zanimljivost kako je Skurjeni, nakon buđenja, u malu bilježnicu kratko zapisao svoj san i u toku dana bi napravio jednostavni crtež, koji je (ako ga je posebno nadahnuo) kasnije pretvorio u veliku sliku. Tako su nastala antologijska dijela, koja su jedinstvena svjetska umjetnička baština.
Ante Žaja
