1898.

Dana 14.prosinca u Veternici pokraj Zlatara, u Hrvatskom zagorju, rodio se Matija Skurjeni kao sedmo dijete u obitelji. Roditelji su mu bili Jure Skurjeni, tesar i Magda rođena Petrinec, kućanica.

1905.

Zbog siromaštva Matija nije pohađao osnovnu školu.

1910.

Pisati je naučio od starije braće i kasnije, u vojsci. Do svoje dvanaeste godine bio je pastir u Veternici.

1911.

Odlazi na izgradnju pruge Karlovac – Metlika – Novo Mesto, na kojoj radi kao pružni radnik. U travnju u Metliki počinje učiti soboslikarski zanat. Njegovi prvi slikarski pokušaji zidne su slike u gostionici Vrbanec u Bubnovcima.
1914.

Radi u Polipniku, gdje se upoznaje s crkvenim slikarom Sirnikom iz Krapine. Potkraj godine vraća se u Veternicu.

1916.

U svibnju je unovačen. Godinu dana je regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni jer je fizički preslab za frontu. To vrijeme provodi učeći da bi nadoknadio nedostatak redovitog školovanja.

1917.

U svibnju odlazi na istočnu frontu u Besarabiju. U jesen je prebačen u Tirol.

1918.

Nakon što je ranjen na bojištu kod Compomula, otpremljen je u vojnu bolnicu u Braunau. U prosincu s hrvatskim dobrovoljačkim snagama sudjeluje u oslobađanju Međimurja.

1919.

Demobiliziran. Vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.

1923.

Odlazi u Metliku, gdje završava soboslikarski zanat. Nakon položenih ispita vraća se u Zagreb i zapošljava se u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek. Naslikao je prvu sliku na papiru prema oleografiji Veronikin rubac.
Pod utjecajem boravka na otoku Krku nastaju akvareli s motivima Baške.

1927.

Ženi se Marijom Dolović iz Sv.Roka u Međimurju, no brak se ubrzo raspao.

1932.

Ženi se Zoricom Kralić iz Savice (Zagreb).

1933.

Rodio mu se sin Milan.

1946.– 1949.
Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva željezničara „Vinko Jeđut“ u Zagrebu. Večernji tečajevi održavali su se u prostorijama bivše obrtne škole, s predmetima: crtanje glave, anatomija, akt, perspektiva i povijest umjetnosti. Godine 1948. nastavnom su planu pridodane i vježbe iz primijenjene grafike. Nastavnici su bili akademski slikar Mladen Veža (slikanje), akademski kipar Slavko Rukljač (akt) i akademski slikar dr. Pavao Gavranić (primijenjena grafika). Određeno vrijeme u nastavi bili su angažirani i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završen 1949. godine. Ženi se Ivankom Gašparič iz Ormoža.

1947.

Rodio mu se sin Srećko.

1948.

Matija prvi put izlaže na jednoj kolektivnoj izložbi u Zagrebu.

1953.

Kupuje kuću u Zaprešiću, gdje se i nastanjuje.

1956.

Umirovljen je, te se posve posvećuje slikarstvu. Slika poznatu sliku “Zaprešićka rampa” (u Hrv. muzeju naivne umjetnosti).

1958.

Prvu samostalnu izložbu održao je u Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu. Započinje plodna umjetnička suradnja sa voditeljem galerije Dimitrijem Mićom Bašičevićem, povjesničarom umjetnosti, pjesnikom, slikarom i kustosom (suradnja prestaje 1963. godine).

1959.

Osvaja prvu nagradu za slikarstvo na 4. Internationale Kunstausstelung der Eisenbahner u Munchenu.

Zajedno sa Dimitrijem Mićom Bašičevićem, izdaje grafičku mapu “Eulalija”. Mapa sadrži dvadeset listova sa pjesmama Ivana Mangelosa (pseudonim Miće Bašičevića) i crtežima Matije Skurjenija.

1960.

Izlaže u galeriji La Nuova Pesa u Rimu (zajedno sa M. Viriusom i Ivanom Generalićem). Započinje druženje s likovnim kritičarem i teoretičarem Vladimirom Malekovićem.

1962.

Boravio je mjesec dana u Parizu gdje mu je otvorena samostalna izložba, u organizaciji Radovana Ivšića (Galerie  Mona Lisa). Otvorenju prisustvuje Andre Breton, Toyen, Jose Pierre, Konrad Klapheck i drugi nadrealisti. Breton zapisuje u knjigu dojmova svoju znamenitu opasku “Grande bienvenue a Skurjeni: La peinture enchantee – Velika dobrodošlica Skurjeniju: začarano slikarstvo”.

Jose Pierre, pjesnik, esejist, kritičar, član nadrelističkog pokreta i Bretonova “desna ruka” objavljuje afirmativan prikaz o izložbi u poznatom časopisu Combat-Art, br. 95. (“Skurjeni ili stanje milosti”).

1963.

Na poticaj Konrada Klaphecka otvara svoju 1. njemačku izložbu u Galerie Zwirner u Kőlnu. Upoznaje Charlotte Zander (otkupila je cijelu izložbu), koja postaje velika kolekcionarka njegovih slika (danas Muzeum Charlotte Zander u Bönnigheimu).

1964.

Sudjeluje u osnivanju Društva naivnih umjetnika Hrvatske.

1970.

Izlaže na antologijskoj skupnoj izložbi naderalističkog pokreta, pod nazivom “Surrealism?” u Moderna Museet u Stockholmu  (uključeni Salvador Dalí, Joan Miró, Tanguay, Max Ernst, Giorgio de Chirico, René Magritte, Alberto Giacometti, Jean Arp, Francis Picabia, Toyen, Enrico Baj, Konrad Klapchek, Roberto Matta, i dr.). Autori izložbe su Ragnar von Holten i Jose Pierre.

1972.

Skupna kritička izložba Igora Zidića naziva “Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost” u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (izložene njegove četri slike).
Izlaže veći broj radova na III. trijenalu izvorne umjetnosti u Bratislavi. U izdanju Zbirke Biškupić objavljena je grafička mapa Skurjeni s predgovorom Vladimira Malekovića.

1973.

U Galeriji izvorne umjetnosti u Zlataru (24.svibnja – 17.lipnja 1973.) održana je retrospektivna izložba njegovih radova, koja je obuhvatila 101 rad iz razdoblja 1948. – 1973. Na međunarodnoj izložbi Naiva 73 u Zagrebu dobio je Grand Prix i pravo na retrospektivu, koja mu je priređena 1977. u Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu.

1975.

Dobiva nagradu za slikarstvo na nacionalnoj likovnoj manifestaciji Zagrebački salon. U travnju iste godine Matija je teško obolio (apopleksija), zbog čega mu je onesposobljena desna ruka pa nastoji slikati lijevom. Slika svoju zadnju sliku.

1984.

Donira fundus svojih slika na kojemu će se utemeljiti Galerija Matije Skurjenija u Zaprešiću.

1987.

Otvorena je Galerija Matije Skurjenija u Novim dvorima bana Jelačića u Zaprešiću. Iste godine proglašen je počasnim građaninom  Grada Zaprešića.

1990.

Umro je 4. listopada u Zaprešiću. Pokopan je na groblju u Brdovcu.

1997.

Počasno priznanje na INSITA 97, Bratislava.

1998.

U povodu stote obljetnice rođenja Matije Skurjenija održane su velike retrospektivne izložbe u MGC-u Gradec, Zagreb i u Galeriji Matije Skurjenija u Zaprešiću. Tom prilikom objavljen je katalog Matija Skurjeni – retrospektiva, autora Vladimira Malekovića i publikacija  Milke Kobešćak Crtice iz života Matije Skurjenija. K tome, otvorena je i izložba u Museum Charlotte Zander, Bönnigheim. Objavljena je monografija Skurjeni Vladimira Crnkovića.

2000.

Na temelju darovnice Milke Kobešćak njezina je kolekcija slika, crteža i grafika posmrtno pripala gradu Zaprešiću i Galeriji Matije Skurjenija.

Galerija Matije Skurjenija odlukom Ministarstva kulture prerasta u Muzej „Matija Skurjeni“.